Intervju za portal Hrvatskog kulturnog vijeća

Poštovani gosp. Knezoviću, jedan ste od mlađih autora koji su se posljednih godina afirmirali na hrvatskoj medijsko-publicističkoj sceni. Iako ste tek na početku dvadesetih godina, već sada pišete analize koje svojom zrelošću i ozbiljnošću nimalo ne zaostaju za analizama daleko starijih autora. Možete li se ukratko predstaviti našim čitateljima i kao potpitanje odgovoriti odakle „poriv“ za pisanjem?

Poriv za pisanjem rijetko kad dolazi zbog sreće i oduševljenja. Dapače, uglavnom je rezultat ogorčenosti pa držim da je i kod mene slično. U društvu koje je autocenzuru i cenzuru prihvatilo kao normalne pojave, pojedinci osjećaju potrebu za otporom. Medijsko – publicistička scena gotovo je u potpunosti kontaminirana obračunima koji su trebali ostati u prošlosti. Gotovo 50 godina cenzure na području bivše Jugoslavije ostavilo je traga i na voljkost ljudi za pisanjem i izražavanjem svojih stavova. Poriv, pretpostavljam, dolazi iz revolta.

Hrvatska diplomacija i (anti)hrvatski mediji?

U svom “Đavoljem rječniku”, Amrose Bierce, zanimljivo definira dvije riječi. Savez Svete alijanse u međunarodnoj politici definirao je unijom dvaju lopova, gde je svaki duboko uvukao ruku u džep drugoga, a koji se ne mogu razdvojit, a da ne ogole onog trećeg. Diplomaciju je pak definirao kao patriotsko umijeće laganja za svoju zemlju. Šteta je što nam američki satiričar i novinar nije ponudio i definiciju antidiplomacije, budući da je antidiplomatska propaganda koja ide isključivo na štetu “svoje zemlje” ono čemu svjedoči hrvatska javnost nakon što su predsjednicu Grabar-Kitarović ujedinjeno napali gotovo svi mainstream mediji.

Kako je Mustafa Cerić pobrkao lončiće i što bi mu Allah na to rekao?

U organizaciji Foruma bošnjačkih intelektualaca (FBI) u Sarajevu je održana javna tribina “Hrvatska politika prema BiH.” Tribini je prisustvovao i Ivan Del Vechio, veleposlanik Hrvatske u BiH. Što hrvatski veleposlanik radi na tribini koju organizira udruga čiji istaknuti članovi već godinama pozivaju na to da se „kršćani potamane“ –  ostaje nejasno. Za pretpostaviti je kako veleposlanik Del Vechio nije znao gdje i komu dolazi, što posjet fundamentalistima ne opravdava, već ga čini daleko gorim i nastavlja niz gafova hrvatskih dužnosnika i diplomata počevši od devedesetih naovamo (Mesić, Josipović, Pusić, Banac, Granić, Jandroković…)

(VIDEO) MARIJAN KNEZOVIĆ NA N1: Hrvatima su u Bosni odrubljivali glave, a optužnica nema?

Aktivist za ravnopravnost Hrvata i kolumnist našeg portala Marijan Knezović gostovao je danas u programu regionalne N1 televizije kod Ilije Jandrića na temu privedenih časnika HVO-a u Orašju. Istaknuo je kako je uhićenje časnika isključivo politički motivirano te kako su to heroji koji su branili hrvatske krajeve u Posavini gdje su Hrvati etnički očišćeni. Naveo je i kako ovo nije srpsko – hrvatski sukob već je u cijelu priču upletena i bošnjačka strana jer oni kontroliraju Državno tužiteljstvo BiH.

Recimo to već jednom, Hrvati u BiH su žrtve koje hrane svoje nasilnike

U Satu kasnih spoznaja, genije Tin Ujević piše kako: „treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: bili smo u zabludi.“ U društvu koje njeguje neutemeljene mitove, u kojemu zablude postaju dogmatski materijal, a laži i malverzacije svakodnevni obrazac ponašanja, kakvo je svakako ono bosanskohercegovačko – riječi hrvatskog intelektualnog maga iz prošlog stoljeća odzvanjaju jasnije no ikad. Jedan od nametnutih mitova je i onaj o nevažnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te o njegovom eksploatiranju same države. Ipak, istina je sasvim drugačija.

VIDEO: Ustavni sud koji je neustavan ne može propovijedati o ustavnosti

VIDEO: Ustavni sud koji je neustavan ne može propovijedati o ustavnosti. “Zrcalo tjedna”, 30. rujna 2016.

Gosti:

Marijan Knezović, kolumnist;
Zoran Krešić, novinar;
Husein Oručević, politolog.

Urednica i voditeljica: Ivana Ćubela

Referenti za tople napitke ili tko će progovoriti za Hrvate?

Nedavno sam u razgovoru pitao istaknutog hrvatskog novinara čemu može zahvaliti svoju uspješnost. Odgovorio je, kreditima. I uistinu, taj istaknuti i prepoznati novinar za vratom već godinama vuče kredit podignut u švicarskim francima. Egzistencijalizam, koliko god „ogoljen“ bio u današnje vrijeme, i dalje je jedna od najvećih pokretačkih snaga. Bez njega ne bi bilo kvalitetnog novinarskog rada cijenjenog novinara. Nisam znao što mu odgovoriti, pa sam u šaljivom tonu ustvrdio kako dotični gospodin treba podignuti još jedan kredit. Tad bi, možda, dobio i Pulitzerovu nagradu. Osmijeh mu je bio kiseo, no na taj pokušaj možda će biti i prisiljen.

Mate, dva smiješna Bosanca i jedni izbori za Hrvatski sabor

U knjižaru u Širokom Brijegu ulazi čovjek u odjelu, stasit i ponosan te pozdravlja: „Dobar dan gospođo, ja sam Mate i dolazim iz Njemačke na godišnji.“ „I, što trebate?,“ – upita ga prodavačica, na što on uzvraća kako mu trebaju knjige za novu kuću. Kakve knjige želite, nastavlja ona i krene mu nabrajati nove naslove ističući mu i djela nagrađena Nobelom. Zbunjeno je gleda i odgovara: „Ma ne to, treba mi za policu, neke tvrde tamnije korice da idu uz mahagoniju, polica je metar dvajest puta četerest.“