Dragojević kao endem modernog pjesništva

Nedugo nakon predstavljanja moje prve knjige, recenzent Vremenskog putnika, Stipe Odak, u dopisivanju mi je sasvim nošalantno priopćio da je Danijel Dragojević najbolji živući hrvatski pjesnik. Mislim, u redu, ali zar to nije pitanje oko kojeg se obično vode rasprave? Očito nije. Tomislav Čadež je kod Stankovića u nedjelju ponovio istu stvar, također potpuno samouvjereno i bez ostavljanja prostora mogućnosti da možda i nije tako. I on je Danijela Dragojevića nazvao najboljim hrvatskim pjesnikom, a svrstao ga je u skupinu introvertiranih, što je možda i najveći kompliment koji neki pjesnik može dobiti. Nastavi čitati “Dragojević kao endem modernog pjesništva”