Dobar dan, jesam li dobio * ambasadu u Sarajevu? Jeste gospodine, kako vam možemo pomoći? Zovem vas kako bih čuo vaše mišljenje o izradi novog nacrta zakona o RTV servisu? Možete li mi ga komentirati ukratko? Žao mi je, gospodine, ali ne miješamo se u unutarnja pitanja Bosne i Hercegovine, mi smo samo ambasada i to nije u opisu našeg posla. Takav odgovor dobiti ćete ako s istim pitanjem kontaktirate gotovo sva veleposlanstva u BiH, bila ona albanska, kineska ili austrijska.
Nastavi čitati “Napokon svima na čelu piše što misle o našoj državi”
Kategorija: politika
Kako su državni sisavci i NVO brigada krenuli u rat protiv imaginarnih neprijatelja?
U tmurnom desetljeću fašizma u prošlom stoljeću postojale su razne metode obmanjivanja masa kako bi se njima lakše upravljalo. Uglavnom, kako bi takva manipulacija bila moguća, valjalo je imati i neprijatelja pred kojim bi se četa hrabrih ustanika (kasnije fašista) ujedinila. Neprijatelji koji su homogenizirajuće djelovali na fašiste bili su Židovi, Romi, crnci ili pripadnici neke druge vjerske ili etničke skupine. Nerijetko i politički protivnici bez obzira na rod, religiju ili seksualnu orijentaciju. Horde mladih, a i starih fašista tako su beskompromisno ratovale kako ne bi ustuknule pred neprijateljem, bio on nesretni Amram iz Krakova ili nešto tamnoputiji Pablo iz Bukurešta. U tom zatrovanom svijetu pojava antifašizma bila je vjerojatno jedina dobra stvar koja se dogodila. Dominirajući opus djelovanja tadašnjih antifašista nije bio en passant eliminiranje neprijatelja niti je to bilo idolopoklonstvo naspram Roosevelta ili Churchilla. Bila je to težnja ljudi koji nisu željeli patnju, bol i diskriminaciju i kao takvi danas zaslužuju aleje, spomenike i biste na svakom koraku jer nas očito netko treba podsjetiti kako mržnja nije osobito altruističan društveni alat.
Nastavi čitati “Kako su državni sisavci i NVO brigada krenuli u rat protiv imaginarnih neprijatelja?”
Kako dragi Mirsade ili hoće li Ustavni sud BiH presuditi sam sebi?
Šefica Kluba zastupnika SDS-a u Parlamentu BiH Aleksandra Pandurević istaknula je kako su Prijedlog zakona o Ustavnom sudu BiH i Prijedlog zakona o izmjeni Kaznenog zakona BiH upućeni redovnu parlamentarnu proceduru, a predlagatelji su zastupnici SNSD-a, SDS-a, DNS-a i koalicije PDP – NDP u Zastupničkom domu državnog Parlamenta BiH. Naime, Ustav BiH je jasan i kaže da će pet godina nakon uspostave Ustavnog suda BiH, Parlament BiH predvidjeti drugačiji način izbora stranih sudaca, koje je do sada birao predsjednik Europskog suda za ljudska prava.
Nastavi čitati “Kako dragi Mirsade ili hoće li Ustavni sud BiH presuditi sam sebi?”
Drugarice i drugovi, nema povratka na staro!
Zamislimo sljedeću situaciju. Obitelj Horvat je imućna i perspektivna obitelj koja se nalazi u financijskoj krizi jer su dugi niz godina njihove financije vodili korumpirani ljudi iz jedne konzultantske agencije koje su prodale neke od njezinih vitalnih resursa. Rezultat toga je dug obitelji od 100 000 eura. Nakon nekoliko godina, kada je istekao ugovor sa spomenutom agencijom, sedmeročlana obitelj Horvat potpisuje ugovor s novom agencijom koja im obećava kako će kroz 21 potez sanirati njihov dug i pomoći im da sve bude idealno.
Nastavi čitati “Drugarice i drugovi, nema povratka na staro!”
U hrvanju dvojice ego tripera obojica pobjeđuju, a gube svi ostali
Javni sukob između Milanovića i Vučića, najsličniji bračnoj prepirci gdje se supružnici ne mogu dogovoriti koje će od njih noć provesti na kauču, a koje u udobnosti bračnog kreveta neosporno će donijeti prednost i jednom i drugom državniku. Nijedan od njih dvojice narodnih heroja neće noć provesti na kauču, već će se u maniri već nekoliko puta dokazane suradnje obojica kopernikanskim obratom odlučiti na romansu i zajedno pod plahtama dočekati jutro. Ostali koji su preko noći postali involvirani u tu planiranu bračnu svađu će ipak ispaštati i gledati u svoj potpis na jednoj od dvije najskuplje predizborne kampanje u povijesti.
Nastavi čitati “U hrvanju dvojice ego tripera obojica pobjeđuju, a gube svi ostali”
Federalizaciji se protive samo oni koji ne znaju što ona nosi
Nakon potpisivanja Washingtonskog sporazuma, koji je u okviru vremena i prilika bio uspjeh međunarodne politike, glavni skeptici su bili upravo njegovi idejni začetnici, vanjskopolitički maheri američke politike. Već se tada na potpisivanje konfederacije, koja je olako zaboravljena kao da nikada nije ni potpisana, gledalo s dozom pesimizma i pod velom upitnika kako će se održati balans između dva donedavno zaraćena naroda, a jedan ima i ne toliko simboličnu brojčanu nadmoć nad drugim. No, Washington je kao sporazum bio okosnica i vjerojatno najfunkcionalniji sustav koji je u BiH bio na snazi. Dayton, ma koliko on u teoriji djelovao simpatično, nikako ne snosi krivnju za disfunkcionalnu Bosnu i Hercegovinu, već je snosi krah međunarodne politike koja je nepromišljenim djelovanjem od Daytona stvorila neki novi sporazum, vješto skriven pod krinku onoga što je potpisano 1996. Nastavi čitati “Federalizaciji se protive samo oni koji ne znaju što ona nosi”
Instalacija „2015“ – Bosna i Hercegovina uvozi vodu, a izvozi talibane
Bosna i Hercegovina je sa 9 461 metrom kubnim pitke vode po glavi stanovnika, prema rezultatima istraživanja Svjetske banke o obnovljivim izvorima vode za piće, prva u regiji i sedma u Europi, ali uvozi osam puta više vode nego što izvozi. Pretjerano drukčija situacija nije ni kada je riječ o žitaricama, posebice ako znamo da BiH ima 250 000 hektara neobrađenih površina, a godišnje uveze 150 tisućica tona kukuruza. To su samo neke od sastavnih brojki deficita BiH, koji i ne baš tako zapanjujuće svake godine biva sve veći. Bilo kakav vid dugoročne ili bar kratkoročne makroekonomske politike s glavom i repom postoji otprilike u onoj mjeri koliko u Sjevernoj Koreji postoji sloboda medija i izražavanja ili onoliko koliko u filmovima Stanleya Kubricka postoji jednostavnost i površnost.
Nastavi čitati “Instalacija „2015“ – Bosna i Hercegovina uvozi vodu, a izvozi talibane”
Oluja kao savršena podloga za podizanje tenzija
Vojno redarstvena operacija Oluja, uz Bljesak definitivno najvažnija i najveća pobjeda hrvatske vojske svake godine biva iskorištena kao fantastičan poligon za vježbanje srpanjske odnosno julijanske retorike. Duž obala Dunava u obje države, na perifernim skupovima radikalnih i onih manje radikalnih politikanata Oluja se nastoji okarakterizirati kao ključno svjetonazorsko pitanje, ne previše različito od Shakespeareovog „biti ili ne biti?“ Zabavljaju me stoga, da budem potpuno iskren, izjave jednog diplomiranog pravnika koji ni ovaj put nije u pravu. Aleksandar Vučić, premijer Republike Srbije udžbenički je meštar za politikantstvo i nesuvisle izjave.
Nastavi čitati “Oluja kao savršena podloga za podizanje tenzija”