Kako bi trebalo izgledati pismo budućeg premijera Republike Hrvatske?

U zdravim, normalnim i produktivnim društvima  normalno je da premijer, predsjednik i ostali visoki dužnosnici poštuju zakone države u kojoj žive, rade i bivaju izglasani ili koje na kraju krajeva i sami izglasavaju. U Bosni i Hercegovini i Republici Hrvatskoj to se ne očekuje, pa politički dužnosnici, upravo oni koji bi trebali biti matrica zdravog društveno političkog ponašanja, zakone krše. Kada bi to kršenje prestalo, onda bi sasvim sigurno mogli očekivati ovakvo pismo. Kao jedan od elemenata zdravog društva, ovo hipotetsko pismo lijep je pokazatelj koliko smo daleko od vladavine zakona, poštivanja drugih i drugačijih, političke samosvijesti i moralnoga legitimiteta.

Drugarice i drugovi, nema povratka na staro!

Zamislimo sljedeću situaciju. Obitelj Horvat je imućna i perspektivna obitelj koja se nalazi u financijskoj krizi jer su dugi niz godina njihove financije vodili korumpirani ljudi iz jedne konzultantske agencije koje su prodale neke od njezinih vitalnih resursa. Rezultat toga je dug obitelji od 100 000 eura. Nakon nekoliko godina, kada je istekao ugovor sa spomenutom agencijom, sedmeročlana obitelj Horvat potpisuje ugovor s novom agencijom koja im obećava kako će kroz 21 potez sanirati njihov dug i pomoći im da sve bude idealno.

U hrvanju dvojice ego tripera obojica pobjeđuju, a gube svi ostali

Javni sukob između Milanovića i Vučića, najsličniji bračnoj prepirci gdje se supružnici ne mogu dogovoriti koje će od njih noć provesti na kauču, a koje u udobnosti bračnog kreveta neosporno će donijeti prednost i jednom i drugom državniku. Nijedan od njih dvojice narodnih heroja neće noć provesti na kauču, već će se u maniri već nekoliko puta dokazane suradnje obojica kopernikanskim obratom odlučiti na romansu i zajedno pod plahtama dočekati jutro. Ostali koji su preko noći postali involvirani u tu planiranu bračnu svađu će ipak ispaštati i gledati u svoj potpis na jednoj od dvije najskuplje predizborne kampanje u povijesti.

Imigranti iz zagrebačke i sarajevske perspektive ili zašto je sve odjednom tako napeto?

Kako to da Hrvatima iz Hrvatske odjednom smeta to što među imigrantima postoje i potencijalni teroristi? Od njih nekoliko stotina, ili tisuću u „najgorem slučaju“ sigurno svi ne mogu biti potencijalni teroristi ako već može ijedan. No, i kada bi se najgori scenarij ostvario, pa od tisuću imigranata koji dođu u Hrvatsku svih tisuću bude teroristički naoštreno, zašto je to toliko strašno? U susjednoj Bosni i Hercegovini, koja je inače dom za pola milijuna njihovih sunarodnjaka Hrvata, a većina tih Hrvata su građani i RH, egzistira negdje oko 5 000 radikalnih islamista koji javno pozivaju na rat i na klanje kršćana. Većina dotičnih susjeda ima i putovnice, pa bez problema mogu doći popiti kavu na Stradun ili prošetati Ilicom. Mogu ući i u crkvu sv. Marka da malo razgledaju pa da prenesu dojmove o vitrajima ekipi u Gornjoj Maoči ili Vogošći.