Pridružite se 2.943 drugih pretplatnika.
"Nije istina da je čovik jedina beštija koja misli. I druge beštije mislidu, a one najpametnije (dupini, pasi, šimje) jemadu svoju logiku mišljenja, donosidu i zaključke, jemadu asocijacije. Beštije se mogu smijat, mogu plakat, moredu se bavit umjetnošću. Ko piva boje od slavuja? Beštije moredu i balat. Vidija san od nji prave balete. Moredu i glumit ka u Hudožestveni teatar. Moredu se bavit arhitekturom i likovnim umjetnostima. Ča je gnjizdo nego skulptura, a čele i mravi su arhitekti, građevinari, urbanisti. Ali samo čovik piše. Čovik je jedina beštija koja piše!"
"Ali ja zato vjerujem u pisanje. Ni u što drugo, jedino u pisanje. Čovjek živi poput kukca, ali piše kao bogovi. Nekoć su znali tu tajnu, no ona je danas zaboravljena: svijet se sastoji od krhotina, nesuvisao je, mračan kaos koji na okupu drži još jedino pisanje. Imaš li zamisao o svijetu, ukoliko još nisi zaboravio sve ono što se zbilo, te ako još uopće imaš svoj svijet: to je za tebe stvorilo samo pisanje, kao što ga i neprestance stvara nevidljiva paukova nit, logos koji još drži na okupu naš život."
"Ne možete nikada predvidjeti što će ljudi misliti o vašem poslu, a on se mijenja iz dana u dan. Ako čeznete za laskanjem, posvetite se pozornici. Ako volite pisati, onda pišite."
"...Putnička obradba vremenitosti, na knezovićevski način
kroz ljepotu, određuje se nekako u međuvremenu, svjestan
da i kronološke vremenske dionice malo mogu rasvijetliti
sve dublje ranjiv svijet. Pjesnik nije uzeo, posvojio vrijeme
za sebe jer vlastiti subjektivitet stavlja u općenitost...."
"...Njih dvojica, pjesma
sugerira, jedino mogu trajno dvojiti, ali se nikada neće
potpuno raz-dvojiti jer razgovor koji oni vode Marijan
opisuje kao dopisivanje između „skice“ i „karikature“ u
kojem nijedan ne može za sebe reći da je original – jer
original u konačnici ne postoji ili je barem nedostupan
nama ljudima..."
"...Nekad, i kad sam budan, ne vidim razlike. Ne vidim granice između genijalnosti i ludosti, između pobjede i poraza, između lakoće i težine postojanja? Sve je, kako mi se čini, naslikano istim kistom anonimnog umjetnika, a tek ponekim različitim potezom bezrazložne drskosti..."
MARIJAN KNEZOVIĆ 