Skokova sa Starog mosta novinaru nikad dosta

Ovo nije još jedan srceparajući tekst o podijeljenom Mostaru koji će čitatelju izmamiti suze na lice kako bi on sutra opet mogao nastaviti sa svojim bezbrižnim životom. Ovo nije ni tekst u Dežulovićevom stilu, pun predrasuda, neistina i lažne empatije prema Mostaru koja stvara više problema nego koristi, tako da, bez brige. Ovo je jedan od rijetkih tekstova u kojemu se Mostar zove Mostar, jer on to je, a ne zove se grad slučaj, jer on to nije. Bar to nije ništa više, a ništa ni manje od bilo kojeg drugog multietničkog grada u BiH, ako ga uopće ima. Ovo nije tekst koji će i na kakav mogući ili nemogući način pomoći Mostaru. Držim da oni koji mu žele sve najbolje, i to po svim točkama optužnice, previše pišu, a premalo rade. Ovo je tekst o neviđenoj, odnosno nažalost i previše puta viđenoj periferiji ljudskih mozgova koja svoje alarmantno i depozitno stanje svijesti uspješno prodaje javnosti.