Kad Pavičić u Jutarnjem stigmatizira konzervativce, Nietzsche i Dawkins se stide.

Biti konzervativac u bilo kojoj zdravoj sredini i nije osobit krimen. Dapače. No, pledirati konzervativnom spektru u zatrovanom društvu kakvo je hrvatsko, nije lagano. Na pijedestalu srama iz dana u dan bivaju izloženi svi koji misle drugačije. Ili uopće misle. Jučerašnji prosvjed kao i dio lijevo liberalne elite koji je prosvjed pretvorio u otvoreni sukob s konzervativcima najbolji je primjer. Postoje tako u društvu teme o kojima se ne smije raspravljati, a reforma koju je radio tim SDP-ovih stručnjaka jedna je od njih. Tu se kritičko mišljenje jednostavno ne dopušta, jer, zašto misliti ako već netko drugi može misliti umjesto vas?

Nepismena kolegica s Filozofskog i plenum notornih cirkusanata

Filozofski fakultet u Zagrebu, kao i svaki drugi, ima svoje prednosti i mane. Među vrijednim i odličnim studentima i profesorima na Filozofskom tako postoje i notorni cirkusanti, oni koji ovih dana tamburaju od jutra do mraka štiteći našu državu od napada katotalibanskih fašista. Facebook stranicu predstojećeg plenuma Filozofskog fakulteta stoga posjetim kad se trebam nasmijati i oraspoložiti. U svojoj posljednoj objavi, „plenumaši“ su zapravo nevjerojatno precizno opisali svoju tiraniju. Ako analiziramo rečenicu po rečenicu možemo shvatiti svu ironiju njihove tobožnje borbe.

12 veličanstvenih, povuci-potegni između roditelja i profesora

„Neću ga slat, pametan je mali“ epski je odgovor koji sam prekjučer dobio od prijatelja nakon što sam ga pitao je li mu sin već krenuo u školu. Iako bi takav odgovor prije 50-ak godina možda bio i samorazumljiv, tim više jer je svaka ruka, pa i ona mlada, u polju bila dobrodošla, danas takvu rečenicu možemo čuti tek u šali. No, kaže se da u svakoj šali ima istine.