U hrvanju dvojice ego tripera obojica pobjeđuju, a gube svi ostali

Javni sukob između Milanovića i Vučića, najsličniji bračnoj prepirci gdje se supružnici ne mogu dogovoriti koje će od njih noć provesti na kauču, a koje u udobnosti bračnog kreveta neosporno će donijeti prednost i jednom i drugom državniku. Nijedan od njih dvojice narodnih heroja neće noć provesti na kauču, već će se u maniri već nekoliko puta dokazane suradnje obojica kopernikanskim obratom odlučiti na romansu i zajedno pod plahtama dočekati jutro. Ostali koji su preko noći postali involvirani u tu planiranu bračnu svađu će ipak ispaštati i gledati u svoj potpis na jednoj od dvije najskuplje predizborne kampanje u povijesti.
Nastavi čitati “U hrvanju dvojice ego tripera obojica pobjeđuju, a gube svi ostali”

Je li Internet ubio umjetnost ili zaslijepio publiku?

Iako se često govori o raznim društvenim i tehnološkim fenomenima prouzrokovanih razvojem Interneta, često netaknuto ostane pitanje o digitalizaciji umjetnosti koja se dogodila preko noći te tako kopernikanskim obratom suštinski izmijenila način na koji se umjetnost stvara, a onda kasnije i dolazi do publike. Nipošto Internet ne bismo trebali promatrati kao element koji je utjecao samo na publiku, jer upravo utjecaj koji on ima na afinitete umjetnika daruje nam društveni upitnik.
Nastavi čitati “Je li Internet ubio umjetnost ili zaslijepio publiku?”

Imigranti iz zagrebačke i sarajevske perspektive ili zašto je sve odjednom tako napeto?

Kako to da Hrvatima iz Hrvatske odjednom smeta to što među imigrantima postoje i potencijalni teroristi? Od njih nekoliko stotina, ili tisuću u „najgorem slučaju“ sigurno svi ne mogu biti potencijalni teroristi ako već može ijedan. No, i kada bi se najgori scenarij ostvario, pa od tisuću imigranata koji dođu u Hrvatsku svih tisuću bude teroristički naoštreno, zašto je to toliko strašno? U susjednoj Bosni i Hercegovini, koja je inače dom za pola milijuna njihovih sunarodnjaka Hrvata, a većina tih Hrvata su građani i RH, egzistira negdje oko 5 000 radikalnih islamista koji javno pozivaju na rat i na klanje kršćana. Većina dotičnih susjeda ima i putovnice, pa bez problema mogu doći popiti kavu na Stradun ili prošetati Ilicom. Mogu ući i u crkvu sv. Marka da malo razgledaju pa da prenesu dojmove o vitrajima ekipi u Gornjoj Maoči ili Vogošći.
Nastavi čitati “Imigranti iz zagrebačke i sarajevske perspektive ili zašto je sve odjednom tako napeto?”

Komentar Petra Bešlića: Epidemija ovisnika o kocki, posuške škole okružene kladionicama

Heroin je početkom 90-ih godina poprimio razmjere epidemije, bio je lako dopustan i široko rasprostranjen. Kada se danas čitaju svjedočanstva bivših ovisnika, upada u oči činjenica da je heroin bio općeprihvaćen. Ljudi koji su ga uzimali i oni koji nisu normalno su se družili bez velikih predrasuda (naravno, sve do točke kada bi ovisnika heroin u potpunosti preuzeo). Sve je počelo 80-ih godina kada je droga počela ulaziti na prostor bivše Jugoslavije. Odnos prema drogi bio je blago rečeno blag, kako kod vladajućih struktura tako i kod društva u cjelini. Prema jednoj legendi u Zagrebu se na Zdencu života mogla bez problema kupiti droga. Kako se država nalazila u velikoj krizi te počela pucati, uslijed krize heroin je naišao na plodno tlo za širenje i etabliranje. Heroinska kriza dosegnula je vrhunac sredinom 90-ih godina, a posebno je pogodila veće gradove. Kao primjer se nerijetko uzima grad Split, gdje je heroin uzeo dosta mladih života. Početkom drugog tisućljeća društvo se probudilo i stalo kao kolektiv iza nulte tolerancije prema teškim drogama te su poduzete akcije za suzbijanje ovisnosti i širenje istine o drogama. Danas je broj ovisnika u padu te je epidemija stavljena pod nadzor. Da bi se jedna takva epidemija širila potrebna je teška ekonomska i društvena kriza, a da bih se zaustavila potrebno je buđenje cijelog društva i suočavanje sa problemom. Nastavi čitati “Komentar Petra Bešlića: Epidemija ovisnika o kocki, posuške škole okružene kladionicama”