Cvati tamo gdje si posijan!

Literalni rad “Cvati tamo gdje si posijan” u konkurenciji od preko 150 nominiranih radova nagrađen je trećim mjestom. Natječaj je raspisala HKZ Troplet, a neke od smjernica su bile očuvanje hrvatske kulturne baštine u Bosni i Hercegovini te očuvanje kršćanskih svjetonazora. Cijeli rad pročitajte u nastavku.

Dragojević kao endem modernog pjesništva

Nedugo nakon predstavljanja moje prve knjige, recenzent Vremenskog putnika, Stipe Odak, u dopisivanju mi je sasvim nošalantno priopćio da je Danijel Dragojević najbolji živući hrvatski pjesnik. Mislim, u redu, ali zar to nije pitanje oko kojeg se obično vode rasprave? Očito nije. Tomislav Čadež je kod Stankovića u nedjelju ponovio istu stvar, također potpuno samouvjereno i bez ostavljanja prostora mogućnosti da možda i nije tako. I on je Danijela Dragojevića nazvao najboljim hrvatskim pjesnikom, a svrstao ga je u skupinu introvertiranih, što je možda i najveći kompliment koji neki pjesnik može dobiti.

Nepodnošljiva lakoća postojanja

Ne sjećam se svog prvog koraka, ali se sjećam svog prvog pada. Ne sjećam se prvog osmijeha, ali u vitrajima i freskama mog pamćenja prva suza još odjekuje. Ne sjećam se ni prve iskorištene prilike, ali prva potraćena zvoni u meni kao zvona sa zvonika priobalne crkvice.

Nepodnošljivost. Da je promatram kao nešto loše? Ne. Tek u zoru kada vidim život i začujem titranje padajućeg lista u zraku mogu nepodnošljivost gledati kao poklon. Jer, da je sve podnošljivo, protiv čega bi se borio svojim koracima i izljevima tinte? Tek kada sam gurnut u stramputicu s čeličnim mačem i olovnim štitom od života mogu dotaknuti svijet.