Video: General Praljak je veličina, humanitarac i vođa vojske koja nas je obranila od ISIL-a

“Nisam kriv! I ne mislim pritom na osjećaj krivnje. Hladno, racionalno, logikom koja je kritički provjeravana desetine puta – znam da nisam kriv.” (Hrvatski general, gospodin Slobodin Praljak)

Okupili su se Ivani, a hoće li i obespravljeni?

Na Kupresu se jučer u jednom društveno simpatičnom događaju okupilo 2325 Ivana i tako je oboren Guinnesov rekord u broju imenjaka na jednom mjestu. Ovaj interesantni događaj privukao je veliku pozornost javnosti, a dan je, sudeći po posjetiteljima, protekao odlično. Ranije su ovaj Guinnessov rekord simbolično držali Muhamedi okupljeni (opet simbolično) u Ujedninjenim Arapskim Emiratima, zemlji čiji stanovnici već nekoliko godina gotovo mahnito kupuju zemlju po Bosni i Hercegovini, pri čemu BiH mnogi doživljavaju kao privatnu islamsku prćiju u kršćanskoj Europi. To najbolje dokazuju neki od njihovih postupaka. Recimo, Buroj International Group iz Emirata najavila je izgradnju najvećeg turističkog grada u Europi koji bi trebao biti izgrađen u Trnovu kod Sarajeva, mjestu gdje je ista grupacija prodavala nepostojeće stanove, odnosno maglu.

Najpametnija i najmoralnija je zašutila, a BiH je dobila priliku života

„Dođu tako ponekad vremena kada pametan zašuti…“ kultna je rečenica koja se u javnosti već godinama pripisuje srednjobosanskom nobelovcu Ivi Andriću, iako on nikada ništa slično nije izrekao niti napisao. Bez obzira na to, danas s optimizmom možemo reći kako dođu ponekad vremena kad i ona najpametnija (čitaj: međunarodna zajednica) zašuti. Taj gejzir mudrosti, tolerancije, sveopćeg i istančanog ukusa za istinu, ona međunarodna zajednica čije se stavove i postupke ne smije ni propitkivati, ušutila je. I to u zemlji gdje je najviše bučila, u Bosni i Hercegovini.

Kad biskupi utihnu, a monsinjor propjeva

Generalni tajnik i glasnogovornik Biskupske konferencije BiH, monsinjor Ivo Tomašević, ovih dana probudio se iz zimskoga zna. Da je tomu tako, prepoznaje se po lažima kontaminiranom medijskom prostoru. Medijski prostor iznova će morati dekontamirati ljudi čiji mozgovi ali i srca nisu opterećeni krimenom podlosti i hipokricije. Monsinjor Tomašević po tko zna koji put uzima sebi za pravo govoriti u ime cijele Crkve, pretpostavljajući svojim nepametnim idejama legitimitet koji ne uživaju ni pape dok govore s pijadestala nezabludivosti, odnosno „ex cathedra.“ Tomašević se nenadano uskomešao pa čudotvorno u život vratio prijedlog Biskupske konferencije BiH star više od desetljeća. Prijedlog je zasnovan na ideji kako BiH ne treba federalizirati po nacionalnom, već po regionalnom ključu. No, taj prijedlog nije anacionalan, kako ga Tomašević lažno servira medijima Marijana Hanžekovića. Dapače, to je prijedlog koji je izrazito nacionalan, ali pogoduje samo jednom i onom najekstremnijem nacionalnizmu, bošnjačkom.

Kako je Mustafa Cerić pobrkao lončiće i što bi mu Allah na to rekao?

U organizaciji Foruma bošnjačkih intelektualaca (FBI) u Sarajevu je održana javna tribina “Hrvatska politika prema BiH.” Tribini je prisustvovao i Ivan Del Vechio, veleposlanik Hrvatske u BiH. Što hrvatski veleposlanik radi na tribini koju organizira udruga čiji istaknuti članovi već godinama pozivaju na to da se „kršćani potamane“ –  ostaje nejasno. Za pretpostaviti je kako veleposlanik Del Vechio nije znao gdje i komu dolazi, što posjet fundamentalistima ne opravdava, već ga čini daleko gorim i nastavlja niz gafova hrvatskih dužnosnika i diplomata počevši od devedesetih naovamo (Mesić, Josipović, Pusić, Banac, Granić, Jandroković…)

Mate, dva smiješna Bosanca i jedni izbori za Hrvatski sabor

U knjižaru u Širokom Brijegu ulazi čovjek u odjelu, stasit i ponosan te pozdravlja: „Dobar dan gospođo, ja sam Mate i dolazim iz Njemačke na godišnji.“ „I, što trebate?,“ – upita ga prodavačica, na što on uzvraća kako mu trebaju knjige za novu kuću. Kakve knjige želite, nastavlja ona i krene mu nabrajati nove naslove ističući mu i djela nagrađena Nobelom. Zbunjeno je gleda i odgovara: „Ma ne to, treba mi za policu, neke tvrde tamnije korice da idu uz mahagoniju, polica je metar dvajest puta četerest.“

Kad Pavičić u Jutarnjem stigmatizira konzervativce, Nietzsche i Dawkins se stide.

Biti konzervativac u bilo kojoj zdravoj sredini i nije osobit krimen. Dapače. No, pledirati konzervativnom spektru u zatrovanom društvu kakvo je hrvatsko, nije lagano. Na pijedestalu srama iz dana u dan bivaju izloženi svi koji misle drugačije. Ili uopće misle. Jučerašnji prosvjed kao i dio lijevo liberalne elite koji je prosvjed pretvorio u otvoreni sukob s konzervativcima najbolji je primjer. Postoje tako u društvu teme o kojima se ne smije raspravljati, a reforma koju je radio tim SDP-ovih stručnjaka jedna je od njih. Tu se kritičko mišljenje jednostavno ne dopušta, jer, zašto misliti ako već netko drugi može misliti umjesto vas?

Nepismena kolegica s Filozofskog i plenum notornih cirkusanata

Filozofski fakultet u Zagrebu, kao i svaki drugi, ima svoje prednosti i mane. Među vrijednim i odličnim studentima i profesorima na Filozofskom tako postoje i notorni cirkusanti, oni koji ovih dana tamburaju od jutra do mraka štiteći našu državu od napada katotalibanskih fašista. Facebook stranicu predstojećeg plenuma Filozofskog fakulteta stoga posjetim kad se trebam nasmijati i oraspoložiti. U svojoj posljednoj objavi, „plenumaši“ su zapravo nevjerojatno precizno opisali svoju tiraniju. Ako analiziramo rečenicu po rečenicu možemo shvatiti svu ironiju njihove tobožnje borbe.