Neće grom u daidže ili kako je fratar umislio amfiteatar?

Nije nacionalist i kaže kako je nacionalizam temeljni problem naše države. Taj anacionalni autoritet je svejedno prvi u redu kada treba separirati hercegovačke od bosanskih franjevaca. Regionalizam se također tumači kao nacionalizam, i to onaj primitivniji, ali on to očito ne razumije pa nerijetko proklinje ideologiju koja ga je izgradila. Zove se Drago Bojić, a ime mu krasi i prefiks fra. Bosanski je franjevac koji trenutno služi na župi u Jajcu. Jedan od odmetnika koji se gnušaju i svog kardinala Puljića, a onda i ostalih koji ne štuju njihov bezimeni kult, žargonski poznat pod nazivom ”daidžizam”. Nacionalnost mu je konvertirajuća, kao i stavovi, župa, principi i moralne bezvrijednosti. Nije problem što takav netko postoji, dapače. Problem je što živi u ulozi frontmena svih daidža i nanosi štetu Vrhbosanskoj nadbiskupiji koja je jedna od rijetkih institucija koje još nastoje zaštiti građane Bosne i Hercegovine, pa tako i Hrvate katolike. Fenomen fra Drage sam po sebi je isfuran i nevažan, no u kontekstu vremena u kojem se katolici prepolovljavaju, a Bojić obnaša dužnost celebritya, nemjerljivo važan.

Drugarice i drugovi, nema povratka na staro!

Zamislimo sljedeću situaciju. Obitelj Horvat je imućna i perspektivna obitelj koja se nalazi u financijskoj krizi jer su dugi niz godina njihove financije vodili korumpirani ljudi iz jedne konzultantske agencije koje su prodale neke od njezinih vitalnih resursa. Rezultat toga je dug obitelji od 100 000 eura. Nakon nekoliko godina, kada je istekao ugovor sa spomenutom agencijom, sedmeročlana obitelj Horvat potpisuje ugovor s novom agencijom koja im obećava kako će kroz 21 potez sanirati njihov dug i pomoći im da sve bude idealno.

12 veličanstvenih, povuci-potegni između roditelja i profesora

„Neću ga slat, pametan je mali“ epski je odgovor koji sam prekjučer dobio od prijatelja nakon što sam ga pitao je li mu sin već krenuo u školu. Iako bi takav odgovor prije 50-ak godina možda bio i samorazumljiv, tim više jer je svaka ruka, pa i ona mlada, u polju bila dobrodošla, danas takvu rečenicu možemo čuti tek u šali. No, kaže se da u svakoj šali ima istine.

Sotoniziranje Vatikanskih ugovora pomno je smišljeni i neutemeljeni napad na Crkvu!

Nemjerljiva, krajnje neutemeljena propaganda koja se ovih dana vodi protiv Crkve u Hrvatskoj, ovakva jadna i kontradiktorna kakva je, zasigurno ima potencijal da postane opasno oružje određenih društvenih skupina protiv Crkve. U cijeloj priči, ma koliko to neuobičajeno zvučalo, najmanje gubi Crkva, a najviše kršćani kojima se u Hrvatskoj zbog Vatikanskih ugovora nastoji grubo nametnuti osjećaj odgovornosti i krivnje. Vatikanski ugovori se kontinuirano nastoje predstaviti kao legalna pljačka građana RH, a od četiri ugovora kritičari su najglasniji po pitanju zadnjeg koji se odnosi na gospodarsku suradnju Crkve i države, te državno subvencioniranje Crkve. Potruditi ću se da vam jasno predočim zašto Crkva nije nikakva „pljačka“ te zašto se nijedan katolik ne bi trebao naći u neugodnoj situaciji ili s upitnicima iznad glave kada se zatekne u metežu besmislene i glupe propagande koja se vodi protiv Crkve.

Irska nakon dva mjeseca

Kada mi je kao mladoj osobi bez ijednog slova u dosjeu, uz sve moguće i nemoguće dokumente i potvrde da sam vezan za BiH i Hrvatsku, što fakultetom, a što drugim stvarima američka ambasada u Sarajevu odbila turističku vizu bio sam silno razočaran u tu „zemlju slobode.“ Drugi izbor, Republika Irska, tako je postala destinacija na kojoj ću provesti ljeto. Danas, nakon dva mjeseca provedena u Irskoj, dojmova ima i na pretek. Pa, krenimo redom.