Okupili su se Ivani, a hoće li i obespravljeni?

Na Kupresu se jučer u jednom društveno simpatičnom događaju okupilo 2325 Ivana i tako je oboren Guinnesov rekord u broju imenjaka na jednom mjestu. Ovaj interesantni događaj privukao je veliku pozornost javnosti, a dan je, sudeći po posjetiteljima, protekao odlično. Ranije su ovaj Guinnessov rekord simbolično držali Muhamedi okupljeni (opet simbolično) u Ujedninjenim Arapskim Emiratima, zemlji čiji stanovnici već nekoliko godina gotovo mahnito kupuju zemlju po Bosni i Hercegovini, pri čemu BiH mnogi doživljavaju kao privatnu islamsku prćiju u kršćanskoj Europi. To najbolje dokazuju neki od njihovih postupaka. Recimo, Buroj International Group iz Emirata najavila je izgradnju najvećeg turističkog grada u Europi koji bi trebao biti izgrađen u Trnovu kod Sarajeva, mjestu gdje je ista grupacija prodavala nepostojeće stanove, odnosno maglu.

Hrvatska diplomacija i (anti)hrvatski mediji?

U svom “Đavoljem rječniku”, Amrose Bierce, zanimljivo definira dvije riječi. Savez Svete alijanse u međunarodnoj politici definirao je unijom dvaju lopova, gde je svaki duboko uvukao ruku u džep drugoga, a koji se ne mogu razdvojit, a da ne ogole onog trećeg. Diplomaciju je pak definirao kao patriotsko umijeće laganja za svoju zemlju. Šteta je što nam američki satiričar i novinar nije ponudio i definiciju antidiplomacije, budući da je antidiplomatska propaganda koja ide isključivo na štetu “svoje zemlje” ono čemu svjedoči hrvatska javnost nakon što su predsjednicu Grabar-Kitarović ujedinjeno napali gotovo svi mainstream mediji.

Kako je Mustafa Cerić pobrkao lončiće i što bi mu Allah na to rekao?

U organizaciji Foruma bošnjačkih intelektualaca (FBI) u Sarajevu je održana javna tribina “Hrvatska politika prema BiH.” Tribini je prisustvovao i Ivan Del Vechio, veleposlanik Hrvatske u BiH. Što hrvatski veleposlanik radi na tribini koju organizira udruga čiji istaknuti članovi već godinama pozivaju na to da se „kršćani potamane“ –  ostaje nejasno. Za pretpostaviti je kako veleposlanik Del Vechio nije znao gdje i komu dolazi, što posjet fundamentalistima ne opravdava, već ga čini daleko gorim i nastavlja niz gafova hrvatskih dužnosnika i diplomata počevši od devedesetih naovamo (Mesić, Josipović, Pusić, Banac, Granić, Jandroković…)

Recimo to već jednom, Hrvati u BiH su žrtve koje hrane svoje nasilnike

U Satu kasnih spoznaja, genije Tin Ujević piše kako: „treba čekati deset i dvadeset i daleko više godina da se uzmogne kazati: bili smo u zabludi.“ U društvu koje njeguje neutemeljene mitove, u kojemu zablude postaju dogmatski materijal, a laži i malverzacije svakodnevni obrazac ponašanja, kakvo je svakako ono bosanskohercegovačko – riječi hrvatskog intelektualnog maga iz prošlog stoljeća odzvanjaju jasnije no ikad. Jedan od nametnutih mitova je i onaj o nevažnosti hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini te o njegovom eksploatiranju same države. Ipak, istina je sasvim drugačija.

U Haagu se sudi cijelom narodu, cijelom pokretu i cijeloj ideji, a ne pojedincima!

Pravomoćnu presudu u najdužem haškom sudskom procesu, onom koji se bavi krivnjom ili nevinosti hercegbosanske šestorke ni u 2016. godini nećemo dočekati. Iako u suđenju, za razliku od drugih slučajeva, uglavnom nije bilo otežavajućih okolnosti, sud već godinama ne uspijeva slučaj privesti kraju. U međuvremenu je optužnica mijenjana što je u najmanju ruku jako čudno za međunarodno pravo. To dobiva dodatnu težinu ako znamo da je Haški sud jedini sud na svijetu koji ne isplaćuje odštetu. Slučaj je bio takav i s generalima Gotovinom, Markačom i Čermakom koji nisu dobili nikakvu naknadu iako su nedužni u pritvoru proveli godine. Norme u međunarodnom pravu koje bi postavile rokove vezane za dužinu trajanja procesa nažalost ne postoje.

IDPI-jeva studija je dokaz kako više nitko nema pravo reći da model za BiH ne postoji

U državi lišenoj argumentirane javne rasprave, pa čak i bipolarne polemike, nije bilo pretjerano razumno očekivati kako će netko, nekada i negdje uložiti trud, vrijeme i znanje da intelektualnu borbu između dva, odnosno tri suprostavljena pogleda obogati konstruktivnim, opsežnim, stručnim i potrebnim štivom kako bi se bosanskohercegovačka budućnost zajedno sa svojom intelektualnom scenom oblikovala na smislen način. Ipak, to se dogodilo predstavljanjem studije Instituta za društveno politička istraživanja sa sjedištem, začudo, u »nedovoljno građanskom« Mostaru. Studija »preustroja BiH u cilju osiguravanja institucionalne jednakopravnosti konstitutivnih naroda« došla je u vrijeme prividne političke stabilnosti u Bosni i Hercegovini.

Bosna i Hercegovina u koaliciji s “Danteovim Paklom”

Kada čovjek traži nešto što mu pripada, za njega možemo reći kako je racionalan. Kada čovjek pak traži nešto što mu ne pripada, možemo ga nazvati iracionalnim. S druge strane, kada čovjek ne traži nešto što mu ni ne pripada – on je opet racionalan. No, kada netko ne traži ono što mu neupitno pripada on nije niti racionalan, niti iracionalan. On je, ako je „obični građanin“ tek nevješt i neobjašnjiv, a ako je političar koji zajedno s kolegama kroji budućnosti milijuna – onda je, da se ne lažemo, izdajica. Prestane se čovjek nadati kada vidi da nitko ne traži ono što mu pripada, dok s druge strane mnogi traže ono što im ne pripada.

Satira i šala kao eksperimentalno sredstvo

Želim se ovim putem zahvaliti gospodinu Fahrudinu Radončiću kao i svim hrvatskim, srpskim i bošnjačkim medijima koji su vjerno popratili moj skromni sociološki eksperiment i tako uvelike pomogli afirmiranju hrvatskog pitanja u BiH. Cilj nekada ne bira sredstvo, a ono je često upravo satira i šala. Vladi BiH poručujem kako ipak ne trebaju brinuti za svoje bankovne transakcije, za većinu njih narod ionako zna kako nisu najskromnije pa to ne bi ni neka bila novost. Pozdrav iz Beograda. Pardon, iz Argentine.